ehlus-sunne

Switch to desktop Register Login

POSTOJANOST U VREMENU FITNI (SMUTNJI)

Neka je sva zahvala Allahu, subhanehu ve te’ala, Jedinom. Neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i njegove ashabe, i sve koji slijede njihov put do Sudnjeg dana.

Allahova je mudrost da iskušava Svoje robove sa blagostanjem i nedaćama, i obiljem i oskudicom. A u fitnama razumi bivaju nepostojani i čovjek biva neodlučan i zbunjen u svojim stavovima. Zato je Allah, Uzvišeni, dao uzroke koji pomažu čovjeku da bude

postojan na istini, posebno u vremenima fitni. Nadamo se da će u onome što ćemo spomenuti pomoći u boljem razumijevanju tih uzroka: 

 

1. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: „Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.“ [Eš-Šura, 30] Ono što je najopasnije za nas su naši grijesi, zato požurimo sa teobom (pokajanjem).

 

2. Kaže Allah, Uzvišeni: „…A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći  i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta…“ [Et-Talak, 2-3]

Tevekkul (oslanjanje) na Allaha je od najveličanstvenijih uzroka za uspjeh Allahovog roba u svemu onome što mu je važno i za dunjaluk i za ahiret.

 

3. Kaže Allah, azze ve džell: „Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravome putu.“ [El-En'am, 82]

Tevhid je uzrokom sigurnosti, kao što je širk uzrok straha, i koliko god kod Allahovog roba budu prisutni uzroci sigurnosti i smirenosti, istovremeno se kod nevjernika zbog nepostojanja tevhida i drugih uzroka sigurnosti povećava strah, kao što kaže Uzvišeni Allah: „Mi ćemo uliti strah u srca onih koji neće da vjeruju zato što druge Allahu ravnim smatraju, o kojima On nije objavio ništa.“ [Alu 'Imran, 151]

 

4. Dova je veličanstveno oružje kojim su se naoružavali poslanici i dobri vjernici, i u tome su se trudili i ljude podsticali na to da upućuju Allahu dove, posebno one starije i one od kojih se nada da će im biti primljene dove zbog njihove ispravnosti u vjeri i dobrote. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Da li ste vi pomognuti ili opskrbom darovani zbog nečega drugog osim zbog nemoćnih među vama“. (El-Buhari, br. Hadisa 2896) A u rivajetu kod Imama en-Nesa’ija da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Doista će Allah Uzvišeni pomoći ovaj ummet sa nemoćnim među njima, sa njihovom dovom, njihovim namazom i njihovom iskrenošću“. (Šejh Albani, rahimehullah, ga je ocjenio sahihom, Miškatul-mesabih, 3/1442)

 

5. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Čuvaj Allaha, Allah će te čuvati“. (Et-Tirmizi, 2516) Čuvanje Allaha se ogleda u čuvanju Njegovih naredbi i klonjenju Njegovih zabrana, pa ko to bude ispoštovao Allah će čuvati njega, njegovu porodicu, njegovu čast i njegov imetak.

 

6. Sa šukrom (zahvalnošću) Allahu na Njegovim blagodatima iste se čuvaju i povećavaju. Kaže Uzvišeni Allah: i kad je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zasigurno, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.’“ (Ibrahim, 7) Upozorava Allah, Uzvišeni, od rasipništva i obijesti, te od provođenja života samo u igri i zabavi.

 

7. Ustrajnost u činjenju ibadeta je uzrok da Allah, Uzvišeni, učini roba postojanim i da ga uputi na ono što je najispravnije i time ga zaštiti od fitni. Za razliku od nemarnog, koji zapostavlja ibadete, za kojeg se bojati da ne upadne u fitne i time ode u zabludu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavajući važnost i vrijednost ibadeta u vremanu fitni kaže: „Požurite s činjenjem dobrih djela prije nego što nastupe (predkijametske) kušnje strašne poput najtamnijih noćnih tmina, kada će ljudi osvitati kao vjernici, a omrkavati kao nevjernici ili, pak omrkavati kao vjernici, a osvitati kao nevjernici. Prodavat će svoju vjeru za neki dunjalučki interes“. (Muslim, 118) Također, je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Ibadet u uvjetima herdža (smutnje, nereda) ima vrijednost hidžre meni“. (Muslim, 2048) Rekao je Imam en-Nevevi, rahimehullah, tumačeći ovaj hadis: „Sa herdžom se ovdje cilja na fitne i nerede među ljudima, a uzrok vrijednosti i važnosti ibadeta u tom vremenu je zato što većina ljudi ga zapostave i zabave se nečim drugim mimo njega, osim pojedinaca kojima se Allah smilovao.“ (El-Minhadž, 88/18) A ovaj isti hadis bilježi imam Ahmed (8030 i 10772): „Ibadet u vremenu fitni  ima vrijednost hidžre meni“. Kaže Imam ibn Redžeb, rahimehullah: „Razlog tome je da ljudi u vremenu fitne slijede svoje strasti, te se ne vraćaju vjeri, pa im stanje bude slično stanju neznaboštva u kakvom su bili predislamski Arapi. Ako se izdvoji među njima onaj koji se pridržava vjere i obožava svoga Gospodara i nastoji zaslužiti Njegovo zadovoljstvo, i izbjeći Njegovu srdžbu, bude na stepenu onoga koji je učinio hidžru iz neznabožačke sredine kakva je tada bila Mekka ka Poslaniku u Medinu, vjerujući u njega, sljedeći njegove naredbe i kloneći se njegovih zabrana.“ (Letaiful-me’arif, 254)

 

 

Autor: Fehd ibn Sulejman el-Kadi

 

 

Preveo i priredio: Adnan Fetić