ehlus-sunne

Switch to desktop Register Login

ODJEĆA KOJA PADA ISPOD ČLANAKA

Zahvala pripada Allahu, azze ve dželle, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.

Abudullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "'Onaj ko bude vukao svoju odjeću iz oholosti i samodopadljivosti Allah ga neće pogledati na Sudnjem danu!' Ebu Bekr, radijallahu anhu, reče: 'Jedna strana moje odjeće mi spada osim ako je podižem?' "Ti nisi od onih

koji to radi iz oholosti" - odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Bilježe ga Buhari, 3665 i Muslim, 2085, s tim što Muslim ne prenosi Ebu Bekrovo, radijallahu anhu, pitanje)

 

Ovaj hadis je dokaz da onaj koji vuče svoju odjeću iz oholosti čini veliki grijeh, zato što mu je zaprijećeno velikom kaznom, tj. da ga Uzvišeni Allah neće pogledati na Sudnjem danu zato što je srdit na njega. Pod tu prijetnju ulazi svaka osoba kod koje se ispune dva uslova: prvi, da spušta odjeću ispod članaka; i drugi, da to radi iz oholosti, i oko toga ne postoji razilaženje među islamskim učenjacima, osim ono što su neki izuzeli u stanju potrebe, poput rata, bolosti i sl. (Vidi: El-Kebair, str. 76; Fethul-Bari, 10/357)

 

Spomenuti propis je općenit kada su u pitanju sve vrste odjeće. Pod to potpadaju duge košulje (galabije), ogrtači, pantalone, šarvale i td. Dokaz za to je predaja koju je zabilježio imam Buhari (5791) od Šu'be b. Hadžadža da je rekao: "Sreo sam Muhariba b. Disara dok je jahao na konju, pa sam ga upitao o ovom hadisu rekavši: 'Da li je spomenuo izar (donji ogrtač kojeg su arapi imali običaj nositi)?' Odgovorio je: 'Nije precizirao ni izar niti košulju!'" Tj. izraz "odjeća" podrazumjeva i ogrtač i sve drugo, a to što se u nekim predajama spominje ogrtač, razlog tome je što je to bila najpoznatija i najraširenija odjeća među ljudima u to doba, pa kada su počeli oblačiti (duge) košulje i sl. dobile su isti propis, jer šerijatske naredbe u kojima se spominju izrazi koji su preovladavajući među ljudima nisu ciljani sami po sebi i neispravno je koristiti suprotno razumjevanje, tj. da sve mimo spomenutog nije ciljano, kao što je pojašnjeno u djelima usulil-fikha.

 

Što se tiče oblačenja odjeće koja pada ispod članaka, ali ne iz oholosti, nego iz ličnog prohtjeva, ili s ciljem neisticanja među narodom u kojem živi, ili iz nemarnosti i sl., oko toga se vodi spor među islamskim učenjacima.

 

Prvo mišljenje: da je to zabranjeno (haram). To je jedna predaja (rivajet) u hanbelijskom mezhebu, stav kojeg su izbrali El-Kadi Ijjad i Ibnul-Arabi od malikija, ka tome je naginjao Hafiz Ibn Hadžer i taj stav su izabrali Albani, Ibn Baz, Ibn Usejmin. (Vidi: Aridatul-ehvezi, 7/237-238; Ikmalul-mu'lim, 6/601; El-Adabuš-šer'ijje, 3/521; Fethul-Bari, 10/259; El-Insaf, 1/472; Silsiletus-sahiha, br. 2682; Fetava Ibn Baz, 6/483; Fetava Islamijje, 4/235; Šerhu Rijadis-salihin, 4/287)

 

Dokaz im je prethodno spomenuti hadis kojeg prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, i ostali hadisi u približnom značenju, u kojma se zabranjuje spuštanje odjeće iz oholosti, a "oholost" spomenuta u hadisima nije ciljana samo po sebi, te nije dozvoljeno da se učini uslovom za ostvarenje kazne, a u isto vrijeme, samo spuštanje odjeće ispod članaka je jedan vid oholosti, jer radi toga će povlačiti odjeću da sobom, a povlačenje odjeće izaziva oholosti i samozadivljenost.

 

Ibnul-Arabi, rahimehullah, je rekao: "Nije dozvoljeno čovjeku da mu se odjeća spusti ispod granice članaka i da kaže: 'Ja to ne radim iz oholosti!', jer je zabrana spomenuta u hadisima općenita, a zabrana koja je općenita nije dozvoljeno čovjeku da govori: 'Ja se pod tim ne podrazumjevam jer se taj opis nije ispunio kod mene'. Ta tvrdnja od njega se ne prihvata, nego, njegovo puštanje odjeće je dokaz njegove oholosti." (Aridatul-ehvezi, 7/238.)

 

Također, svoj stav dokazali su predajama koje su prenešene u kojima se spominje velika prijetnja za spuštanje odjeće, bez pravljenja razlike između onog ko to radi iz oholosti ili ne. Od tih predaja su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Ono što je ispod članaka od ogrtača goriće u Vatri." (Buhari, 5787), koje upućuju na veliku kaznu koja je pripremljena za onog koji to radi, bez pravljenja razlike između onog koji to radi iz oholosti ili drugog razloga, a također, upućuju i da će taj dio tjela biti kažnjavan u Vatri. Slično tome su i njegove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Teško se člancima od vatre!" (Buhari, 60 i Muslim, 242)

 

Drugo mišljenje: da je spuštanje odjeće, ako se ne čini iz oholosti, pokuđeno i ne doseže stepen harama. To je stav većine učenjaka hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. (Vidi: El-Fetavel-hindijje, 5/333; El-Munteka, 7/225-226; El-Medžmu'u, 4/454; Revdatut-talibin, str. 575-576; El-Insaf, 1/472)

 

Kao dokaz su uzeli, također, prethodno spomenuti hadis Ibn Omera, radijallahu anhu, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj ko bude vukao svoju odjeću iz oholosti i samodopadljivosti Allah ga neće pogledati na Sudnjem danu!". Svoj stav  okazivali su ovim hadisom na dva načina: prvi, da je spomenuta prijetnja ograničena s ohološću, iz čega se razumije da onaj koji to ne radi iz oholosti ne ulazi u zabranu, a hadisi koji su općeniti (u kojima se ne spominje oholost) pojašnjeni su ovim hadisima koji su precizirani; drugi, da su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi Ebu Bekru: "Ti nisi od onih koji to radi iz oholosti" dokaz da spuštanje odjeće ispod članaka može biti iz oholosti, a može biti i radi nečeg drugog, pa ako nije radi oholosti onda ne ulazi u spomenutu prijetnju.

 

Prvo mišljenje – tj. da je zabrana općenita - je jače i preferirajuće radi jačine dokaza. Zatim, udaljavanjem od spuštanja odjeće ispod članaka čovjek se drži predostrožnosti u svojoj vjeri i udaljava od uzroka kazne, te primjenjuje sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u odijevanju. (Vidi: Libasur-redžuli ahkamuhu ve davabituh, 1/703-730.)

 

Taj stav pojačava hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj ko bude vukao svoju odjeću iz oholosti i samodopadljivosti Allah ga neće pogledati na Sudnjem danu!", pa je Ummu Seleme, radijallahu anha, upitala: "A šta da rade žene sa svojim dijelovima haljina koji se vuku?" (Tirmizi, 1731 i Nesa'i, 8/209.), iz čega se vidi da je Ummu Seleme, radijallahu anha, razumjela da je zabrana općenita, bez obzira radilo se iz oholosti ili ne, pa je upitala o propisu toga za žene, a da je razumjela da se zabrana odnosi samo na one koji to čine iz oholosti ne bi upitala o propisu žena koje tako prekrivaju svoje noge, jer to ne čine iz oholosti nego radi vjerske potrebe.

 

Taj stav, također, pojačavaju i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi nekim od ashaba: "Dobro se pazi da ti se ogrtač ne spusti ispod članaka, jer je spuštanje ogrtača ispod članaka oholost, a Allah ne voli oholost." (Ebu Davud, 4078; Tirmizi, 2722; Ahmed, 34/234; a Tirmizi je rekao da je hadis hasen-sahih). U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sam čin spuštanja odjeće ohološću.

 

Što se tiče tvrdnje onih koji zagovaraju drugo mišljenje da su općeniti hadisi pojašnjeni drugim koji su precizirani ohološču - to nije prihvatljivo, jer se ovdje ne radi o toj vrsti hadisa, nego svaki hadis upućuje na poseban propis, a to je da onaj koji spušta odjeću ispod članaka iz oholosti i samozadivljenosti njegova kazna je da ga Allah neće pogledati na Sudnjem danu, dok onaj koji to ne radi iz oholosti kazna za njega je da će biti kažnjen u Vatri onoliko koliko je spustio odjeću ispod članaka, iz čega vidimo da je riječ o dva različita postupka, za koja su pripremljene dvije različite kazne. (Vidi: Fethul-Bari, 10/259; Fetava Ibn Usejmin, 12/307-308)

 

Dok, dokazivanje s odjećom Ebu Bekra, radijallahu anhu, također je odbačeno radi nekoliko činjenica:

 

Prva, da Ebu Bekr, radijallahu anhu, nije imao za cilj nositi odjeću ispod članaka, nego je jedna strana njegove odjeće padala ispod članaka mimo njegove volje pri kretanju, a razlika je između onog ko spusti odjeću ciljano i onog koji to uradi neciljano. Radi toga, ako je odjeća krojena spram tjela (iznad članaka), ali spada mimo volje, nije je zabranjeno nositi, i to je upravo ono što je se desilo s Ebu Bekrom, radijallahu anhu, a ako je krojena više nego propisano (da spada ispod članaka), onda je haram nositi je.

 

Druga, iz Ebu Bekrovog, radijallahu anhu, govora jasno se vidi da je pazio da mu odjeća ne spada ispod članaka, radi toga je i pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li ima grijeh ako mu spadne neciljano.

 

Treća, u hadisu je zabrana nošnja odjeće koja je spuštena ispod članaka i da musliman ne smije to da radi, i to je upravo ono što je razumjeo Ebu Bekr, radijallahu anhu, iz Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, govora, i radi toga je tražio pojašnjenje o svom stanju.

 

Četvrta, da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posvjedočio Ebu Bekru, radijallahu anhu, da to ne čini iz oholosti, pa ko je taj ko smije reći da je na istom stepenu kao Ebu Bekr i da se to svjedočenje odnosi i na njega!? Pogotovo, ako znamo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio pojedinim ashabima, radijallahu anhum, spuštanje odjeće u potpunosti i pojasnio da taj postupak, sam po sebi, upućuje na oholost, a zasigurno vjerujemo da im nije ni palo na um da to rade iz oholosti, Allah bio s njima zadovoljan, ali pojedini ljudi tragaju za nejasnim i dvosmislenim tekstovima nebi li našli nešto što će opravdati njihove postupke. Obaveza je vratiti dvosmislene tekstove jasnim kako bi se razjasnilo šta je ciljano.

 

Nije dozvoljeno čovjeku da spušta odjeću ispod članaka kako ne bi došao u sukob s okolinom u kojoj živi u kojoj je taj propis nepoznat ili zastranjen, niti da govori: "Ovo je običaj mog naroda i većina ljudi tako postupa." To opravdanje je odbačeno. Nema smetnje da se radi po običajima, ali za to postoje uslovi i pravila koja su spomenuli islamski učenjaci, od glavnih uslova je da ne dolazi u suprotnost s nekim šerijatskim tekstom ili pravilom. Učenjaci usluli-fikha pojasnili su da se običaj ne uzima u obzir ako postoji dokaz iz tekstova objave suprotan njemu.

 

Savjetujem svakog muslimana da razmisli o Allahovim, dželle šanuh, riječima: "Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Posalnika ne posluša, taj je sigurno skrenu s pravog puta." (El-Ahzab, 36)

  

 

Uvaženi šejh:

Abdullah b. Salih el-Fevzan

Iz djela: El-Feva'idul-medžmu'a, str. 184-190.

  

 

Preveo i prilagodio: Amir I. Smajić

Medina, 17. 01. 1435 h. g.