ehlus-sunne

Switch to desktop Register Login

DA LI O VAKCINISANJU TREBA PITATI i UČENE ILI samo LJEKARE?

Onaj ko smatra da o propisu (dozvoljenosti ili zabrane) vakcinisanja treba pitati ljekare, a ne učene, je, najblaže rečeno, pogriješio i nesvjesno pripisao Šerijatu da nije sveobuhvatan.

 

Na ovo ukazuje sljedeće:

  

Prvo – sve riječi i sva djela ljudska potpadaju pod jedan od pet šerijatskih propisa: ili je haram, ili mekruh, ili mubah (dozvoljeno), ili vadžib, ili mustehab. Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta. Znači, sve što se radi ili kaže u Islamu je ili haram, ili mekruh, ili mubah (dozvoljeno), ili vadžib, ili mustehab. Pa tako i vakcinisanje spada u djelo koje u Šerijatu ima svoj propis kao i sva druga djela.

 

Drugo – plastične operacije su čista medicinska djelatnost, pa hoće li učeni reći kada ga neko pita o propisu plastičnih operacija: pitaj ljekare?! Naravno, učenom čovjeku ne priliči da takvu grešku učini, jer to ukazuje na veliki džehl, a džehl nije svojstvo učenog. Jer plastična operacija sa kojom se mijenja Allahovo stvaranje je zabranjena, a plastična operacija sa kojom se otklanja neka tjelesna mahana je dozvoljena. Na ovo ukazuju šerijatski tekstovi i ovo je stav savremenih učenjaka. Ovo je status svih djela koja su zasnovana na medicini. 

 

Treće – ako je to tačno da o propisu vakcinisanja treba pitati ljekare, onda su šejhovi Bin Baz, Salih Munedždžid i mnogi drugi koji su upitani o tome pogriješili odgovarajući na to pitanje. Po toj pogrešnoj logici samo su trebali reći: "Pitajte ljekare". A oni su odgovorili i pojasnili propis vakcinisanja.

 

Četvrto – vakcinisanje, kao preventivno liječenje, ako je korisno, nije štetno ili je njegova šteta manja od koristi onda je dozvoljeno jer je liječenje po većini učenjaka u osnovi dozvoljeno, a ako je štetno po ljudski organizam ili je šteta veća od koristi, onda je ono zabranjeno zbog hadisa „Nema štete niti nanošenja štete“. Znači, šerijatski propis vakcinisanja nije uopšte tako komplikovano pitanje kako se mnogima čini.

 

Peto – naravno, učena osoba da bi govorila o propisu nečega neće govoriti o tome prije nego što istraži i utvrdi šta su stručnjaci te oblasti rekli o tome. Ako su se stručnjaci razišli oko štetnosti toga, sasvim je prirodno da će se i sami učenjaci razići oko propisa istog.

 

Ve billahi tevfik.

 

 

dr. Zijad Ljakić